Iznesimo odvažnu tvrdnju na samom početku: webshop je moguće pokrenuti već uz godišnji trošak platforme od nekoliko desetaka tisuća forinti – u tehničkom smislu. Izgradnja funkcionalnog e-commerce poslovanja, međutim, posve je drugo pitanje. Uz webshop sustav treba računati s brojnim troškovima, transakcijskim naknadama, logistikom, pravnom usklađenošću, marketingom i financiranjem zaliha. Samo postavljanje pitanja u osnovi vodi na krivi trag, jer pitanje nije „koliko košta webshop?“, nego koliki je kapital potreban da od prve narudžbe dođemo do održivo funkcionirajućeg prodajnog sustava.
Prije nego što pomislimo da je tema teoretsko cjepidlačenje, pođimo od realnosti. Jedan poduzetnik može sastaviti funkcionalan webshop čak i tijekom jednog vikenda, dok druga tvrtka troši više milijuna forinti na naizgled isti rezultat i funkcije. Hoće li u nedjelju navečer biti na istome mjestu? Teško. Osim toga, danas je znatno teže ući na tržište nego prije nekoliko godina, pa se stvarni troškovi još manje mogu sažeti u kratke rečenice.
Na tržištu od 2000 milijardi forinti više nije dovoljno „biti na internetu“
Veličina mađarske e-trgovine na prvi je pogled iznimno privlačna. Prema PwC-u, tržište je 2015. godine iznosilo jedva 200 milijardi forinti, a do 2025. doseglo je približno 2100 milijardi forinti. U deset godina naraslo je, dakle, otprilike deset puta. To, međutim, ne znači da je novom webshopu prodaja automatski postala lakša – naprotiv. Potrošač danas više ne uspoređuje jedan mađarski webshop početnik s drugim mađarskim webshopom početnikom; na istom ekranu susreće ponude Alze, međunarodnih trgovaca poput Amazona, Temua, regionalnih webshopova, marketplaceova i mađarskih specijaliziranih trgovaca.
Ranije je moglo biti dovoljno upotrebljivo sučelje, nekoliko načina plaćanja i jedna kurirska služba. Danas su brzina, mobilna upotrebljivost, kvaliteta podataka o proizvodima, pretraga, jednostavnost plaćanja, preuzimanje na paketomatu, praćenje narudžbe i proces povrata jednako dio onoga što kupac doživljava kao „webshop“.
Iznajmljeni sustav, WooCommerce ili vlastiti razvoj?
Što se tiče tehnoloških troškova, danas postoje tri osnovna smjera;
prvi je webshop koji se koristi kao usluga, takozvani SaaS ili iznajmljeni webshop,
drugi je rješenje na vlastitom hostingu, izgrađeno na otvorenom sustavu – primjerice WooCommerceu ili Opencartu,
a treći je djelomično ili potpuno vlastiti (custom) razvoj.
Razlika u cijeni može biti ogromna.
Na temelju javno dostupnih ponuda mađarskih developera u 2026. godini, za izradu webshopa temeljenog na WooCommerceu mogu se naći ponude od nekoliko stotina tisuća forinti, ali i one iznad 1–1,5 milijuna forinti. Kod složenijih B2C projekata nije neuobičajena investicija od 2–3 milijuna forinti, a kod B2B ili snažno integriranih sustava ni ulaganje od više milijuna forinti. To nisu službeni tržišni prosjeci, nego javno objavljeni cjenovni rasponi pružatelja usluga za 2026., pa prvenstveno služe za dočaravanje reda veličine.
Model iznajmljenog webshopa slijedi posve drugačiju ekonomsku logiku. U tom slučaju ne plaćate unaprijed razvoj kompletnog webshop sustava, nego kupujete pristup već izgrađenoj infrastrukturi. Tada mjesto tehnološke investicije preuzima pretplata.
Cjenovna politika Sellvija dobro pokazuje razliku. Razlika nije u tome da je jedno rješenje „jeftino“, a drugo „skupo“. Isti se problem financira na različit način. Kod vlastitog razvoja značajan dio troškova nastaje unaprijed, dok se kod iznajmljenog sustava, zahvaljujući standardizaciji tehnologije, trošak mnogih funkcija raspoređuje na cijelu bazu korisnika – funkcija koje bi kod vlastitog sustava morao platiti jedan jedini trgovac.
Webshop sustav tek je prva stavka u proračunu
Ovdje trgovci početnici čine jednu od najčešćih pogrešaka u planiranju. Pogledaju pretplatu za webshop ili razvojnu ponudu i to smatraju troškom pokretanja webshopa. No samo puštanje sustava u rad još ne znači izlazak na tržište.
Potrebni su domena, vizualni identitet, odgovarajuća struktura proizvoda, kategorizacija, fotografije, opisi proizvoda, procesi plaćanja i dostave, izdavanje računa, analitika, pravna dokumentacija i marketing koji osigurava prve kupce... Ako sve to poduzetnik radi sam, financijski trošak može se činiti manjim, ali utrošeno vrijeme i dalje je stvaran ekonomski trošak.
Kod kataloga od 500 proizvoda, primjerice, nije svejedno osigurava li dobavljač strukturiranu bazu podataka ili se svaki proizvod mora unositi ručno. Ako s jednim proizvodom imate samo pet minuta administracije, kod 500 proizvoda to je više od 41 radnog sata. Deset minuta po proizvodu već je 83 sata. A tome se još mogu dodati fotografiranje, pisanje tekstova za stranice proizvoda, optimizacija za tražilice ili oblikovanje strukture kategorija. I tu se problemi počinju gomilati – doduše, mogu se riješiti uz poprilično početnog entuzijazma, ali pale alarm: dugoročno to zasigurno neće biti dobro.
Tijekom razvoja Sellvija bili smo svjesni da našem sustavu nije dovoljno funkcionirati kao „graditelj stranica“, nego mnogo više kao „operativni sustav“ osmišljen za webshopove; masovni uvoz, izrada sadržaja temeljena na umjetnoj inteligenciji, sinkronizacija zaliha, automatsko izdavanje računa ili integracija kurirskih službi – sve su to bez iznimke poslovne funkcije koje zamjenjuju radne sate.
Koliko košta trenutak kada kupac plaća?
Online plaćanje tipično nije jednokratni razvojni trošak, nego stavka proporcionalna prometu. To je bitna razlika, jer s rastom webshopa raste i taj trošak.
Pogledajmo primjer koji dočarava troškove skrivene u detaljima. Barionov javni cjenik koji vrijedi od 22. travnja 2026., primjerice, kod prosječnog mjesečnog prometa ispod 5 milijuna forinti navodi naknadu za prihvat bankovnih kartica od 1,49 posto u paketu Starter Fix, dok je kod paketa Advanced Fix ista naknada 1,19 posto. Kod većeg prometa postotna naknada može se smanjiti. Na prvi pogled to se čini sitnim iznosom, ali vrijedi razmišljati na razini tvrtke. Kod kartičnog prometa od deset milijuna forinti svaki jedan posto troška plaćanja znači 100 tisuća forinti. Kod prometa od sto milijuna – već milijun.
Trgovac mora promatrati ukupan trošak plaćanja, uključujući fiksne naknade, chargebackove, trošak eventualnih povrata novca, vrijeme obračuna, ali i to kako jednostavnije plaćanje utječe na stopu konverzije. Potonje je lako podcijeniti. Jeftiniji pružatelj usluge plaćanja nije nužno jeftiniji ako zbog njega više kupaca odustane na blagajni.
Dostava je danas već dio proizvoda
Na nove probleme nailazimo ako logističke troškove želimo iščitati iz cjenika pružatelja usluga. Javne cijene za privatne korisnike ili pojedinačne pošiljke dočaravaju red veličine troška, ali ugovorna cijena webshopa može znatno odstupati od toga. U GLS-ovu cjeniku pojedinačnih pošiljaka za 2026., primjerice, dostava u paketomat unutar Mađarske kod određenih veličina paketa počinje od 2140 forinti, a dostava na paketno mjesto od 2640 forinti. Ugovorni uvjeti većih webshopova, naravno, mogu se od toga razlikovati – čak i znatno. U stvarni logistički trošak pritom ulaze i kutija, materijal za popunjavanje, ljepljiva traka, naljepnica, rad na pakiranju, upravljanje pouzećem, neuspjela dostava i povrat robe.
Sellvio na taj problem primjenjuje pristup na razini platforme. Sellvio Express objedinjuje više dostavnih službi u jednu integraciju i jedan ugovorni proces. Zahvaljujući tome, uvjeti postignuti zajedničkim volumenom paketa svih trgovaca u pravilu mogu biti 10–30 posto povoljniji u odnosu na pojedinačni ugovor.
Jeftin webshop i webshop koji je jeftin za održavanje nisu isto
Pri usporedbi investicija vrijedi uvesti pojam ukupnog troška vlasništva, odnosno TCO. TCO nekog sustava ne sastoji se samo od prvog računa. Treba mu dodati hosting, licence, razvoj, ažuriranja, ispravke grešaka, integracije, podršku, sigurnosne poslove i interno radno vrijeme koje tvrtka troši na održavanje sustava.
Besplatan webshop sustav zbog toga ne znači nužno besplatan webshop. Isto tako, platforma s mjesečnom naknadom nije nužno skupa ako se tom naknadom zamjenjuje više zasebnih usluga i razvojnih zadataka.
Drugi važan pokazatelj jest trošak promjene. Koliko košta povezivanje novog načina plaćanja? Koliko traje pokretanje druge zemlje? Što znači dodavanje novog skladišta? Je li potreban developer za akcijsku ponudu? Postoji li API? Mogu li se podaci izvesti? Ta pitanja govore mnogo više o dugoročnom trošku platforme nego sama mjesečna pretplata.
Upravo su to pitanja i odgovori koji jezičac na vagi jednoznačno naginju prema modelu iznajmljivanja, odnosno prema Sellviju.
Nemojte pokušavati što jeftinije riješiti to kako će košarica dospjeti na internet. Isplanirajte kako će od prvog posjetitelja nastati kupac, od prvog kupca stalni klijent, od ručne narudžbe automatizirani proces, a od početničkog webshopa skalabilno trgovačko poslovanje.