U internetskoj trgovini plaćanje traje svega nekoliko sekundi, no s operativne strane iza njega stoji jedna od najvažnijih tehničkih i poslovnih odluka; nije svejedno koliko košta transakcija, koliko brzo trgovac dolazi do svog novca, koje načine plaćanja kupac vidi, kako funkcionira povrat sredstava, koliko je integracija složena i, naravno, ni to hoće li sustav ostati funkcionalan i kada se webshop kasnije proširi prema inozemstvu.
U Mađarskoj se pri takvoj odluci gotovo sigurno spominju tri pružatelja usluga: Barion, SimplePay i Stripe alternative su koje svakako zaslužuju razmatranje. Na prvi pogled bilo bi ih lako usporediti isključivo prema transakcijskim naknadama, no to rijetko vodi do dobre odluke. Potrebe internetske trgovine koja poslužuje pretežno mađarske kupce mogu biti posve drukčije od potreba brenda koji prodaje u više zemalja. Klasičnom webshopu s proizvodima može trebati jedna pozadina plaćanja, a pretplatničkoj usluzi ili marketplaceu sasvim druga.
Vrijedi si stoga postaviti pitanje: koje rješenje najbolje odgovara poslovnom modelu konkretnog webshopa?
Online plaćanje nekoć je bilo dodatna funkcija...
Prema podacima Mađarske narodne banke (MNB), 2024. godine 42 posto plaćanja u mađarskom gospodarstvu odvijalo se elektronički. U samo godinu dana broj elektroničkih transakcija porastao je za više od 200 milijuna, a ukupno je izvršeno više od 2,5 milijarde elektroničkih plaćanja.
Rast kupnji bankovnim karticama još je zorniji. Karticama koje su izdali domaći pružatelji usluga 2019. godine kupovalo se u vrijednosti od oko 7,7 bilijuna HUF, dok je 2024. isti iznos već bio oko 19,7 bilijuna HUF. Broj transakcija u pet se godina otprilike udvostručio, a udio online kupnji pritom neprestano raste. Za webshopove je to bitno zato što proces plaćanja danas više nije puko tehničko zatvaranje narudžbe, nego jedna od najosjetljivijih točaka checkouta.
Baymard Institute već dugo istražuje napuštanje košarice; prema njihovim istraživanjima, prosječna stopa na međunarodnoj razini i dalje se kreće oko 70 posto. Dio kupaca prekida proces jer nema dovoljno povjerenja u stranicu, drugi checkout doživljavaju previše kompliciranim ili jednostavno ne pronalaze način plaćanja koji žele koristiti. Drugim riječima, stvarni trošak pružatelja platnih usluga ne može se izračunati samo iz transakcijske provizije. Ako je neki sustav nekoliko desetinki postotka skuplji, ali više kupnji uspješno stigne do kraja plaćanja, poslovno gledano upravo on može biti jeftinije rješenje.
Barion: izrazito jak u regionalnoj prisutnosti
Barion je odavno poznat akter mađarske e-trgovine. Sustav u osnovi nudi klasično online prihvaćanje bankovnih kartica, no danas može znatno više od toga.
Preko njega su dostupni, među ostalim, Apple Pay i Google Pay, moguće je plaćanje spremljenom bankovnom karticom, ponavljajuće terećenje, dvostupanjsko plaćanje te razne platformske i marketplace konstrukcije. Kod tradicionalne Barion integracije kupac pri plaćanju prelazi na vlastito, hostano sučelje pružatelja usluge. To je sa sigurnosnog stajališta vrlo važno: vlastiti sustav webshopa ne rukuje izravno podacima o bankovnim karticama, što bi kod nepoznatih internetskih trgovina moglo biti ozbiljan odvraćajući čimbenik i ubojica konverzije. Usto, takav način rada smanjuje i obveze trgovca u pogledu usklađenosti s PCI DSS standardom te predstavlja manju sigurnosnu izloženost nego kada podaci o karticama prolaze izravno kroz infrastrukturu webshopa.
Uz sve to, na raspolaganju su API, testno okruženje i više gotovih integracija. Barion se može koristiti s praktički svim poznatim webshop sustavima, a može se ugraditi i u prilagođena rješenja.
Jedna od privlačnih osobina Bariona javno je objavljen cjenik, no njega vrijedi čitati zajedno s uvjetima. Prema cjeniku koji vrijedi od travnja 2026., kod mjesečnog prosječnog prometa ispod 5 milijuna HUF naknada za prihvaćanje kartica u paketu Starter Fix iznosi 1,49 posto, a u paketu Advanced Fix 1,19 posto. Kod većeg prometa te se vrijednosti smanjuju. Kod mjesečnog prosječnog prometa iznad 16 milijuna HUF javni cjenik sadrži, primjerice, i naknade od 1,09 odnosno 0,69 posto. To na prvi pogled može djelovati izrazito povoljno, no postoji nekoliko uvjeta.
Uz Fix tarifu vezani su, među ostalim, određena prosječna vrijednost košarice i odgovarajući sastav kartica. Ako je, primjerice, udio inozemnih ili poslovnih kartica previsok, može se aktivirati drugi model naplate. Za webshop koji prodaje pretežno u Mađarskoj to nije nužno problem, no ako tvrtka u kratkom roku želi ciljati i inozemna tržišta, to vrijedi uzeti u obzir već pri odabiru pružatelja usluge.
SimplePay: vrlo snažna ukorijenjenost na domaćem tržištu
SimplePay dobro poznaje značajan dio mađarskih kupaca, što samo po sebi nije zanemarivo u procesu plaćanja. SimplePay uz tradicionalno plaćanje bankovnim karticama podržava i Apple Pay i Google Pay, dostupni su spremanje kartice, ponavljajuće plaćanje, dvostupanjsko terećenje, link za plaćanje i brojna druga rješenja, no ono što ga doista razlikuje od konkurencije jest čvrsta povezanost s mađarskim platnim sustavom, zahvaljujući kojoj je kompatibilan sa sustavom qvik.
Naziv qvik mnogima zvuči poznato, budući da se temelji na mađarskom sustavu trenutačnih plaćanja. Na stolnom računalu plaćanje se pokreće QR kodom, a na mobitelu izravnom vezom s aplikacijom, nakon čega ga kupac odobrava u vlastitom mobilnom bankarstvu. U praksi to znači da za plaćanje nije potrebno unositi podatke o bankovnoj kartici. Rješenje je vrijedno pažnje i zato što se može koristiti sa svim domaćim aplikacijama mobilnog bankarstva, a za građane je besplatno.
Kao trgovac važno je znati da cjenovna politika SimplePaya slijedi drukčiju logiku od Stripeove ili od Barionovih javnih Fix paketa.
Prema informacijama pružatelja usluge, trgovac treba računati s naknadom za priključenje i transakcijskom provizijom, no konkretni uvjeti ovise o pojedinačnom trgovačkom ugovoru, pa ovdje ne postoji općenit postotak koji bi se mogao valjano uspoređivati za svaki webshop. Prije ozbiljne odluke svakako vrijedi zatražiti konkretnu ponudu, a zatim je modelirati vlastitim podacima o prometu.
Stripe: druga mjerila, drugi pristup
Stripe se često svrstava u istu kategoriju kao Barion ili SimplePay, iako dijelom ima drukčiju ulogu. Nije riječ tek o sustavu za prihvaćanje bankovnih kartica, nego o znatno široj platnoj infrastrukturi. To postaje doista važno kada webshop ne prodaje samo u jednoj zemlji.
Prema Stripeovu javnom cjeniku za Mađarsku, transakcija standardnom karticom izdanom u EGP-u stoji 1,5 posto plus 85 HUF. Za druge vrste kartica vrijede više naknade, a kod konverzije valuta može se pojaviti i dodatni trošak. Kod webshopa koji obrađuje narudžbe male vrijednosti fiksnih 85 HUF po transakciji može imati osjetan učinak. Kod prosječne vrijednosti košarice od deset ili dvadeset tisuća HUF omjer će biti drukčiji nego kod transakcija od, primjerice, dvije tisuće HUF.
Prava prednost Stripea ipak nije nužno u osnovnoj naknadi. Sustav nudi više od stotinu načina plaćanja i vrlo široku međunarodnu podršku za valute. U mnogim se zemljama unutar iste infrastrukture mogu uključiti i lokalno uobičajene mogućnosti plaćanja. To je kod međunarodnog širenja velika vrijednost.
Više načina plaćanja ne znači nužno bolji checkout
Lako je upasti u pogrešku da webshop želi istodobno prikazati što više načina plaćanja: bankovna kartica, bankovni prijenos, Apple Pay, Google Pay, qvik, razni digitalni novčanici i druge alternative nižu se jedni ispod drugih u nadi da će veći izbor donijeti bolju konverziju. No to ne mora biti tako.
Bit je u tome da kupac pronađe one načine plaćanja koje doista želi koristiti. Previše njemu nepoznatih mogućnosti prije stvara nesigurnost nego što budi povjerenje.
Istodobno, aplikacije za mobilno plaćanje postaju sve važnije. Prema izvješću Worldpay Global Payments Report, digitalni novčanici 2025. godine činili su već više od polovice globalne e-commerce potrošnje. Apple Pay i Google Pay stoga u mnogim webshopovima više nisu poseban dodatak, nego prirodan dio mobilnog procesa kupnje.
Kako izračunati stvarni trošak?
Jedna od najčešćih pogrešaka pri uspoređivanju pružatelja platnih usluga jest stavljanje jedino osnovnih transakcijskih postotaka jedan pokraj drugoga. Ne treba ni reći da to tako neće biti dobro.
Vrijedi izraditi barem model za cijelu godinu. Uzmite u obzir broj transakcija, prosječnu vrijednost košarice, sastav bankovnih kartica, udio inozemnih kupaca, konverziju valuta, broj povrata sredstava, eventualne chargebackove, pretplatničke transakcije i naknade za dodatne usluge.
I tehnička strana može imati značajan trošak. Moguće je da bi određeni pružatelj usluge na transakcijskoj strani bio mjesečno nekoliko desetaka tisuća HUF jeftiniji, ali njegova integracija i kasnije održavanje zahtijevaju znatno više razvojnih sati. U takvim slučajevima naizgled skuplji pružatelj u konačnici može biti i povoljniji.
Sellvio smo oblikovali tako da se integracija različitih načina plaćanja može smatrati osnovnom funkcijom webshop sustava, kako trgovcima ne bi stvarala nikakve poteškoće.