28. lipnja 2025. označio je važnu prekretnicu u europskoj e-trgovini, jer se od tog dana na obuhvaćene proizvode i usluge primjenjuju zahtjevi European Accessibility Acta, odnosno EAA.
Mnogim vlasnicima internetskih trgovina od svega je toga isprva ostalo samo to da „webshop odsad mora biti pristupačan”. Regulativa je znatno složenija od toga: ne vrijede za svako poduzeće isti propisi, postoje iznimke, položaj mikropoduzeća može se razlikovati od položaja većih tvrtki, a nije svejedno ni prodajete li potrošačima ili isključivo poslovnim partnerima.
U jednome, međutim, više nema puno nesigurnosti: digitalna pristupačnost ne može se tretirati samo kao dobronamjerno UX-poboljšanje.
Što EAA zapravo znači?
EAA usklađuje zahtjeve pristupačnosti određenih proizvoda i usluga unutar Europske unije. Regulativa obuhvaća, među ostalim, računala, pametne telefone, bankarske i prometne usluge, e-knjige te e-trgovinu.
S gledišta webshopova osobito je važno to što propis uslugu e-trgovine definira kao elektroničku uslugu koja se pruža putem web-stranice ili mobilnog uređaja, a čiji je cilj sklapanje potrošačkog ugovora. Klasična B2C internetska trgovina koja uslužuje fizičke osobe, dakle, tipično pripada u taj krug.
Mora li onda svaki webshop preraditi svoju stranicu?
Ne nužno. Jedna od najvažnijih iznimki odnosi se na mikropoduzeća koja pružaju usluge.
Prema mađarskoj regulativi mikropoduzećem se smatra tvrtka koja zapošljava manje od 10 osoba i čiji godišnji neto prihod ili bilančna svota ne prelazi iznos u forintama koji odgovara 2 milijuna eura. Takva poduzeća koja pružaju usluge izuzeta su od EAA obveza pristupačnosti koje se odnose na usluge, što za mnoge manje mađarske webshopove može biti značajno olakšanje.
Izuzeće, međutim, ne vrijedi tumačiti tako da time sva pitanja povezana s EAA automatski silaze s dnevnog reda. Ako poduzeće, primjerice, djeluje i kao proizvođač, uvoznik ili distributer proizvoda obuhvaćenog direktivom, mogu se pojaviti i zasebne obveze na strani proizvoda. Zato kod webshopa uvijek najprije vrijedi razjasniti u kojem svojstvu poduzeće djeluje, kome prodaje, koje proizvode nudi i jesu li ispunjeni uvjeti koji se odnose na mikropoduzeća.
A što se događa s isključivo B2B Sellvio internetskom trgovinom?
To je osobito zanimljivo pitanje. Mađarska regulativa uslugu e-trgovine izričito vezuje uz sklapanje potrošačkog ugovora, a potrošača definira kao fizičku osobu koja ne djeluje u okviru svoje gospodarske ili profesionalne djelatnosti.
Iz toga slijedi da se položaj webshopa koji doista uslužuje isključivo poduzeća može razlikovati od položaja klasične internetske trgovine za građane. Kod mješovitog B2B–B2C poslovanja, međutim, više nije dovoljno pozivati se na to da su većina kupaca poduzeća. Ako iz webshopa mogu naručivati i fizičke osobe, potrošački prodajni proces treba ispitati i zasebno.
Što znači da je webshop „pristupačan”?
Digitalnu pristupačnost lako je pojednostaviti na to da postoji gumb za veću veličinu slova, iako je riječ o znatno više od toga. Ne tiče se isključivo slijepih ili slabovidnih korisnika, nego svakoga kome je iz nekog razloga teže koristiti internetsku trgovinu na uobičajen način.
Tu može pripadati, primjerice, onaj tko ne može koristiti miš pa navigira tipkovnicom, oslanja se na čitač zaslona, teško razlikuje određene boje, ima oštećenje sluha ili se jednostavno teže snalazi na presloženom sučelju.
Mađarska regulativa pristupačnost online sučelja gradi oko četiriju temeljnih načela: web-stranica mora biti opažljiva, operabilna, razumljiva i stabilna. To slijedi vrlo sličnu logiku kao međunarodno široko korištene preporuke WCAG.
Europska norma EN 301 549 u velikoj se mjeri oslanja na zahtjeve WCAG 2.1, zbog čega je WCAG 2.1 AA i danas važna praktična referentna točka tijekom projekta osiguravanja pristupačnosti. To dvoje ipak ne vrijedi tretirati kao potpuno istovjetno: zahtjevi EAA i europska norma u određenim područjima mogu i nadilaziti propise WCAG-a.
Kod webshopa najkritičnija nije početna stranica
S gledišta e-trgovine jedno od najvažnijih pitanja pristupačnosti nije koliko je dobro upotrebljiva početna stranica, nego može li kupac proći kroz cijeli proces naručivanja. Mađarska regulativa zato posebnu pozornost posvećuje i funkcijama povezanima s identifikacijom, sigurnošću i plaćanjem. One moraju biti jednako opažljive, operabilne, razumljive i stabilne kao i ostali dijelovi webshopa.
Tijekom provjere pristupačnosti zato vrijedi proći cijeli kupčev put: kategorija → stranica proizvoda → košarica → prijava ili kupnja kao gost → dostava → plaćanje → potvrda narudžbe.
Ako se na tom putu makar jedan kritičan korak može koristiti samo mišem, nestaje fokus tipkovnice, neko polje obrasca nije prikladno imenovano ili sustav pogrešku označava isključivo bojom, to već može predstavljati stvaran problem pristupačnosti. Drugim riječima, webshop se može smatrati doista dobro upotrebljivim ako se u njemu bez prepreka može ne samo pregledavati, nego i kupovati.
Značajan dio današnjih web-mjesta imao bi što popravljati
Nedostaci digitalne pristupačnosti nipošto nisu rijetki. WebAIM-ovo istraživanje Million za 2026. ispitalo je naslovnice milijun popularnih web-stranica, a automatizirana provjera na 95,9 % stranica pronašla je problem koji upućuje na pogrešku razine WCAG 2 A/AA. Na jednoj je stranici u prosjeku identificirano 56,1 pogrešaka pristupačnosti. Najčešći problemi k tome nisu bili povezani s posebnim tehničkim detaljima, nego s posve svakodnevnim elementima. Na 83,9 % stranica pronađen je nedostatan kontrast boja, na 53,1 % nedostajao je alternativni tekst barem jedne slike, a na 51 % pojavila su se neodgovarajuće označena polja obrazaca.
Takve rezultate ipak vrijedi ispravno tumačiti, jer automatizirani testovi mogu prepoznati samo dio problema pristupačnosti. To što webshop na automatskoj provjeri dobije nula pogrešaka, dakle, još ne znači da je u praksi doista pristupačno upotrebljiv.
Što sve to znači kod Sellvio internetske trgovine?
Jedna od najvećih prednosti webshop-sustava u najmu jest to što trgovac ne mora svaki tehnički element stvoriti vlastitim razvojem. Sellvio trenutačno nudi 216 prilagodljivih varijacija dizajna, rad prilagođen mobilnim uređajima, integrirana rješenja plaćanja, upravljanje sadržajem i brojne vanjske integracije, a može se koristiti i za B2C i za B2B prodaju.
S gledišta pristupačnosti ipak je važno razdvojiti odgovornost platforme i trgovca. Dobro izgrađen webshop-motor može centralizirano spriječiti brojne tehničke probleme, ali usklađenost konačne internetske trgovine ne ovisi isključivo o sustavu.
Platforma je odgovorna, među ostalim, za tehničko funkcioniranje predložaka, navigacije, obrazaca, košarice, checkouta i upravljačkih elemenata koje stvara sustav. Trgovac, s druge strane, sam bira boje, učitava slike, piše opise proizvoda, izrađuje bannere, oblikuje navigaciju i uključuje vanjske usluge. I od tehnički dobro izrađenog predloška lako može nastati teško upotrebljiv webshop. Za to je dovoljno, primjerice, odabrati preslab kontrast boja, važne informacije prikazati isključivo kao sliku ili koristiti nazive poveznica koji korisniku sami po sebi ništa ne govore.
Pristupačnost zato vrijedi tretirati u dva sloja: i na razini platforme i na sadržajno-konfiguracijskoj razini. Samo to dvoje zajedno može rezultirati doista dobro upotrebljivom internetskom trgovinom.
Kod dizajna webshopa konverzija i pristupačnost često traže isto
Na prvi je pogled lako na pristupačnost gledati kao na još jednu zakonsku obvezu koja trgovcu natovaruje dodatne zadatke. U praksi, međutim, postoji mnogo rješenja koja istodobno poboljšavaju i pristupačnost i doživljaj kupnje. Odgovarajući kontrast boja, primjerice, može biti temeljna pomoć slabovidnim korisnicima, ali jednako je prednost i onome tko webshop pregledava s mobitela na jakom suncu. Veliki, lako prepoznatljivi gumbi određenim su korisnicima neophodni, a pritom svima pojednostavnjuju korištenje na mobitelu.
Isto vrijedi za preglednu strukturu kategorija, logične naslove, jednoznačne pogreške u obrascima i lako sljediv proces checkouta. Oni nisu važni samo s gledišta pristupačnosti, nego mogu izravno utjecati i na to koliko se lako snaći u webshopu i dovršiti kupnju.
Digitalna pristupačnost u mnogim slučajevima nije zaseban razvojni smjer, nego jednostavno dobar UX – od kojeg profitiraju ne samo pogođeni korisnici, nego praktički svaki kupac.
Posebno pazite na boje
Sellviovi predlošci dizajna daju veliku slobodu u oblikovanju vizualnog identiteta, no to ujedno znači da odabrane boje treba provjeriti i s gledišta upotrebe na webu. Neka nijansa neće biti dobar izbor za tekst ili gumb samo zato što dobro funkcionira u logotipu.
Osobito je važan odgovarajući kontrast između pozadine i teksta, kao i to da značenje neke informacije ne prenosi isključivo boja. Pogrešno polje obrasca, primjerice, nije dovoljno označiti crvenim okvirom; uz njega vrijedi prikazati i jednoznačnu tekstualnu poruku, primjerice „Unesite svoju e-mail adresu!” ili „Format unesene e-mail adrese nije ispravan.”
To nije bolje rješenje samo s gledišta pristupačnosti. Jednoznačna povratna informacija smanjuje nesigurnost, olakšava ispravljanje pogrešaka i u konačnici čini i proces kupnje glatkijim.
Uz slike proizvoda ni alternativni tekst nije sporedan
U webshopu je slika proizvoda jedan od najvažnijih prodajnih alata, ali ne doživljava je svaki kupac jednako. Za korisnike čitača zaslona zato je važno da uz bitne slike stoji doista informativan alternativni tekst.
Rješenja poput „IMG_45782.jpg” ili jednostavno naziva „slika” praktički ne pružaju nikakvu pomoć. Puno je korisniji, primjerice, opis poput: „Crne ženske kožne gležnjače s bočnim patentnim zatvaračem.” On kratko, a ipak jednoznačno prenosi informaciju koju slika nosi vizualno.
Alternativni tekst k tome nije isključivo pitanje pristupačnosti. Dobro strukturiran, jednoznačno interpretabilan sadržaj lakše obrađuju i tražilice i drugi strojni sustavi. U ovoj se točki susreću pristupačnost, tehnički SEO i pretraživost temeljena na AI-ju: važna informacija ne smije biti samo vidljiva, nego se mora pojaviti i u strojno interpretabilnom obliku.
Možete li kupnju dovršiti i tipkovnicom?
Za jednu od najjednostavnijih proba pristupačnosti ne treba vam ništa drugo: samo odložite miš i pokušajte svoju internetsku trgovinu koristiti isključivo tipkovnicom.
Vrijedi proći istim putem kojim bi prošao i kupac te ispitati može li se doći do izbornika, mogu li se otvoriti kategorije, može li se odabrati varijanta proizvoda, može li se proizvod staviti u košaricu, može li se izmijeniti količina te mogu li se zatim riješiti dostava i plaćanje. Pritom pratite i to je li uvijek jasno vidljivo koji je element trenutačno u fokusu. Ako se navigacija negdje prekine, neki gumb nije dostupan ili nestane oznaka fokusa, to već može signalizirati stvaran problem upotrebljivosti. Ondje gdje vi zapnete s tipkovnicom, vrlo će vjerojatno zapeti i kupac koji ne može koristiti miš.
Ni vanjska integracija nije „tuđi problem”
Za rad moderne internetske trgovine danas se može vezati niz vanjskih usluga: rješenje plaćanja, birač paketomata, chatbot, sustav recenzija, marketinški popup, upravitelj kolačića ili neka posebna aplikacija. I Sellvio nudi više od 70 gotovih integracija, među ostalim za sustave plaćanja, fakturiranja, dostave, chatbotova i marketinga.
S gledišta pristupačnosti, međutim, nije dovoljno polaziti od toga da je određeno sučelje izradio vanjski pružatelj usluga. Prema mađarskoj regulativi pružatelj usluge odgovara za ispunjavanje zahtjeva pristupačnosti i onda kada dio usluge osigurava podizvođač ili vanjski partner. To čini osobito važnom provjeru vanjskih rješenja ugrađenih u proces kupnje. Ni tehnički dobro funkcionirajući webshop ne pruža doista pristupačan doživljaj kupnje ako se, primjerice, biračem paketomata ili sučeljem za plaćanje bankovnom karticom ne može upravljati tipkovnicom, ako su čitačem zaslona teško interpretabilni ili ako kritične informacije nisu dostupne.
Pristupačnost vrijedi ispitati ne samo na vlastitom sučelju webshopa, nego na svakom ugrađenom elementu cijelog procesa kupnje.
Što sada vrijedi učiniti kao vlasnik Sellvio internetske trgovine?
Najprije vrijedi razjasniti odnose li se na vaše poduzeće uopće zahtjevi EAA propisani za usluge. Za to treba ispitati veličinu tvrtke, broj zaposlenih, financijske podatke te i to obavljate li B2C, B2B ili mješovitu prodaju. Ako je webshop obuhvaćen, prvi korak nije nužno potpuno ponovno projektiranje. Puno je svrsishodnije početi revizijom pristupačnosti, koja pregledava navigaciju, kontraste, strukturu naslova, alternativne tekstove slika, obrasce, upravljanje varijantama proizvoda, navigaciju tipkovnicom te rad košarice, checkouta, plaćanja i vanjskih integracija.
Automatizirane provjere za to daju dobro polazište, ali same po sebi nisu dovoljne. Internetsku trgovinu vrijedi testirati kroz stvarne procese kupnje, tipkovnicom i po mogućnosti čitačem zaslona.
Nakon toga već se dobro može postaviti redoslijed poboljšanja: najprije se vrijedi pozabaviti pogreškama koje stvarno mogu ometati pregledavanje, korištenje košarice ili dovršetak kupnje.
Dobrom webshopu ne treba zasebna „pristupačna verzija”
Možda je to jedna od najvažnijih pouka cijele ove regulative. Idealno rješenje nije da uz klasični webshop negdje stvorimo zasebnu „pristupačnu varijantu”, nego da sama internetska trgovina bude dobro upotrebljiva za što više ljudi. Dobar sustav e-trgovine brz je, prilagođen mobilnim uređajima, logično izgrađen, lako navigabilan i razumljiv. To su ista temeljna načela koja su potrebna i za pristupačan rad, pa značajan dio poboljšanja može biti koristan ne samo radi usklađenosti, nego može unaprijediti cjelokupni doživljaj kupnje.
Promišljen projekt osiguravanja pristupačnosti može rezultirati jednostavnijim checkoutom, manje nesporazuma, manje pogrešnih unosa podataka i širim dostupnim krugom kupaca, pa na njega vrijedi gledati ne samo kao na zakonski trošak, nego kao na unapređenje kvalitete webshopa.
I Sellviova logika rada počiva na tome da tehnička pozadina postavi što manje prepreka između trgovca i kupca. EAA to sada dopunjuje dodatnim aspektom: moderan je webshop doista dobar onda kada ne samo da radi brzo i lijepo, nego ga i što više ljudi stvarno može koristiti.
Pravna napomena: članak služi općem informiranju i ne predstavlja individualno pravno savjetovanje. Za utvrđivanje obveza konkretnog poduzeća prema EAA potrebno je zasebno ispitati veličinu tvrtke, njezinu djelatnost, proizvode koje prodaje, ciljna tržišta i prodajni model.